Nasilje u porodici je globalni fenomen koji najčešće pogađa žene i devojčice širom sveta i predstavlja teško kršenje ljudskih prava. U vanrednim situacijama, kao što je trenutna pandemija Covid-19, žene i devojke mogu biti izložene većem riziku od nasilja od strane intimnih partnera i drugih oblika nasilja u porodici zbog povećanih tenzija u domaćinstvu. Vanredno stanje u Republici Srbiji je uvedeno 15. marta 2020. na osnovu zdravstvenih rizika izazvanih pandemijom Covid-19 virusa i trajalo je do 6. maja 2020. godine. Kao jednu od ključnih mera zaštite zdravlja i smanjenja brzine širenja navedenog virusa, vlade raznih zemalja, pa tako i Vlada Republike Srbije, izabrala je izolaciju u domovima domaćinstava. Međutim, osnovano se zna da izolacija predstavlja povećani rizik od nasilja u porodici. U zemljama Evropske unije u prvoj sedmici od uvođenja mera ograničenog kretanja zabeležen je značajan porast slučajeva porodičnog nasilja, naročito nad ženama, na šta ukazuju i brojni medijski izveštaji zemalja širom sveta. U drugim zemljama u kojima je ova mera prvenstveno primenjena, kao što je Kina, zabeležen je trostruko veći broj prijava nasilja u porodici u prethodnih nekoliko meseci. Udruženje Romkinja Osvit uz podršku UNDP-a u okviru projekta „Značaj usluge SOS telefona za žene sa iskustvom nasilja u vreme pandemije COVID-19“ sprovelo je mini istraživanje o uticaju pandemije na povećanje rizika od nasilja nad ženama na teritoriji Niša i Južne Srbije.

Rezultati istraživanja pokazuju da je pandemija COVID-19 dovela do intenziviranja problema nasilja u porodici. Podaci pokazuju da postoji tendencija porasta učestalosti nasilja tokom pandemije, u odnosu na period pre pandemije. Preko 30% ispitanica nije imalo mogućnost da reaguju na napade počinioca za vreme policijskog časa, najčešće zbog toga što su imale strah od pogoršanja nasilja, nisu smele ništa da preduzmu u prisustvu nasilnika i bojale su se da izađu iz kuće za vreme policijskog časa. Podaci pokazuju da je tokom pandemije došlo do smanjenja broja ispitanica koje su se obratile nadležnim institucijama za 50%, dok je došlo do povećanja broja ispitanica koje su navele da su tražile podršku SOS telefona. Ovaj podatak može da ukaže na povećanje nasilja u porodici u uslovima izolacije i ograničenog kretanja, uprkos tendenciji smanjenja prijavljivanja nasilja nadležnim institucijama, ali nam pokazuje i to da žene u situacijama krize imaju poverenja u ženske nevladine organizacije i često se njima obraćaju za podršku. Izolacija i ograničeno kretanje otežavaju ženama da pronađu način da se sklone od nasilnika i prijave nasilje bez njegovog znanja, budući da veći deo vremena svi članovi porodice provode zajedno, u kući. Takođe, u uslovima ograničenog kretanja, žene nemaju mogućnost da idu direktno u institucije i potraže pomoć, plašeći se da će biti kažnjene. Iskustvo vanrednog stanja iznedrilo je i neke nove potrebe korisnica usluga SOS telefona, te je na osnovu toga došlo do uvođenja servisa prilagođenih novoj situaciji, kao što je podrška ženama putem online aplikacija. Pokazalo se da je ovaj vid podrške adekvatan i da je značajan broj korisnica koristio online komunikaciju sa konsultantkinjama i stručnim radnicama na SOS telefonu.

Kao završnica projekta, održan je okrugli sto na kome su predstavljeni rezultati projekta i analiza istraživanja, lokalnim akterima u borbi protiv nasilja nad ženama. Preporuke sa okruglog stola jesu razvijanje specijalizovanih programa podrške ženama sa iskustvom nasilja, naročito programa usmerenih na marginalizovane grupe žena, koje su višestruko ugrožene pandemijom.

Analizu istraživanja možete preuzeti ovde.